Parodontologija

Parodontna bolest (parodontoza) je jedna od najučestalijih oboljenja žvačnog sustava. Najčešće se razvija djelovanjem bakterija iz zubnog plaka što prvo dovodi do upale gingive - gingivitisa te ako se pravovremeno ne liječi prelazi u upalu i ostalih potpornih tkiva zuba što poznajemo kao periodontitis.  Parodontoza je kronični oblik periodontitisa gdje nema uočljive upale gingive, ali potporna zubna tkiva su već u znatnoj mjeri oštećena te kao glavni simptom imamo klimavost zuba. Zubi se rasklimavaju zbog razgradnje i nestajanja kosti u kojoj zub stoji.  Upala prouzročena bakterijama iz zubnog plaka akumuliranog najčešće na površini zuba uz rub gingive prodire kroz prirodne gingivalne džepove i produbljuje ih tako što razara epitelni pripoj, tj. ligamente kojima se gingiva pričvršćuje za površinu zuba. Slično djelovanje ima i zubni kamenac, a on je po sastavu mineralizirani tj. otvrdnuti zubni plak. U završnom stadiju zub je toliko raskliman da sam ispada. Dodatne okolnosti koje pridonose razvoju parodontoze su karijes, neadekvatni rubovi zubnih krunica ili ispuna, premalen razmak između zuba, loš položaj zuba (rotacija, položaj van zubnog luka), loš zagriz, stres, trudnoća, psihički problemi, genetska predispozicija itd. Dijagnosticiramo ga pregledom, RTG snimcima i mjerenjem dubine gingivalnih džepova.  

Možemo li se boriti protiv parodontne bolesti?

Ako je parodontoza već dijagnosticirana, početna terapija podrazumijeva odstranjivanje nakupina plaka i zubnog kamenca, odnosno bakterijskih akumulacija iz gingivalnih džepova. Kod velikih koštanih defekata prouzročenih napredovanjem bolesti moguće je posebnim parodontološkim, odnosno kirurškim metodama nadomjestiti izgubljenu koštanu masu, tj. stimulirati regeneraciju kosti. Ta metoda nazvana Vođena regeneracija kosti (GBR-Guided Bone Regeneration) podrazumijeva umetanje materijala sintetskog ili organskog porijekla zajedno sa posebnim membranama.

Pacijenti koji su uslijed uznapredovale parodontne bolesti izgubili svoje zube kandidati za implantološku terapiju, ali tek po zaustavljanju napredovanja bolesti, odnosno otklanjanja svih onih faktora koji su doveli do gubitka prirodnih zuba. Uspješnost implantološke terapije kod ovih pacijenata u principu se ne razlikuje od one kod pacijenata koji nisu patili od parodontne bolesti.

Moderna parodontologija podrazumijeva i dosta zahvata u cilju korekcije tzv. "roze estetike" a to su estetski kirurški zahvati na desnima, tj. zubnom mesu. Tako npr. možemo kratke zube "produžiti" reduciranjem zubnog mesa, odnosno otkrivene zubne vratove, koji znaju biti jako osjetljivi, ponovno prekriti zubnim mesom. Mogu se ukloniti i tzv. "tetovaže" na zubnom mesu, tj. tamna obojenja nastala utiskivanjem čestica metala porijeklom od metal-keramičkih krunica ili amalgamskih ispuna. Čest zahvat je transplantat mekog tkiva kada se komadić "zubnog mesa" sa jednog mjesta prenese na drugo mjesto, najčešće u svrhu prekrivanja zubnih vratova, rubova implantata, podebljavanja desni na mjestima gdje su one tanke zbog gubitka tkiva kao npr. nakon dugogodišnjeg nedostatka zuba.